u prvom prilogu SkriptaTV, o obrazovanju govori:

prof. dr. sc. Vedrana Spajić-Vrkaš

Studentska kripta
emisija o obrazvozanju


epizoda 1: "Što ne valja s hrvatskim obrazovanjem?"

prvi dio



drugi dio



treći dio

Najavni filmić: http://www.youtube.com/watch?v=gYUrCJ4idqQ

Pogledajte!!!

„Društvo znanja“ je razvojni cilj kojemu su se medijski zavjetovale sve političke stranke u hrvatskoj. U ime države blagostanja, čije bogatstvo i razvoj bi se trebali temeljiti na velikom broju visokoobrazovanih stručnjaka, svake četiri godine od nas se traži da dajemo svoj glas jednoj od parlamentarnih stranaka. Po kriteriju minimalne dosljednosti s vlastitim programskim proglasima, očekivalo bi se da će oni kojima su izborima dodijeljeni mandati izvršne i zakonodavne vlasti raditi na sustavnom podizanju postotka visoko obrazovanih s vrlo niskih 7% stanovništa. Očekivalo bi se i da će politika kojom će se to pokušati ostvariti slijediti osnovna načela socijalne uključivosti, sukladno razvojnom cilju države blagostanja, kojemu navodno teže sve parlamentarne stranke u ovoj državi.

Međutim, ono što se događa je nešto sasvim drugo: uvođenjem školarina prag dostupnosti visokog obrazovanja socijalno se pomjerava u suprotnom smjeru. Od ustavom zajamčenog prava, visoko obrazovanje se prešutno pretvara u robu koja se prodaje na tržištu onome (i samo onome) tko si ju može priuštiti. Logika po kojoj se demokraciji i društvenoj dobrobiti najbolje služi time što se sve društvene odnose pretvara u komercijalne – od onih između učitelja i učenika do onih između liječnika i bolesnika – zove se tržišnim fundamentalizmom.

To je ista ideologija koja je ove godine svjetsko gospodarstvo gurnula na rub financijskog sloma i prisilila vlade velikog broja zemalja svijeta da žrtvuju neviđene količine poreznih sredstava u pokušajima paničnog spašavanja svijeta od gospodarskog samourušavanja. Ta ideologija već desetljećima vrši snažan institucionalni pritisak da oblikuje svijet po mjeri prvenstva prava na profit na račun svih ostalih, uvjeravajući nas pritom da je to najpouzdaniji, ako ne i jedini način da nam ih osigura. Kada eksponirani medijski stručnjaci i pripadnici političke elite u hrvatskoj govore o 'reformama', o 'efikasnosti' i o 'modernizaciji' u pravilu nas pokušavaju uvjeriti da će najbolji način da se zaštite prava većine biti njihovo prešutno ukidanje. Uzdizanje tržišta do statusa jamca interesa javnosti u praksi znači da se sve institucije koje su izgrađene javnim novcem i naporima biti pretvorene u mehanizme za proizvodnju privatnog profita. Uvođenje školarina na visoko obrazovanje nedvosmislen je korak u tom smjeru.

U Republici Hrvatskoj je pravo na visoko obrazovanje propisano ustavom, u članku 65., dok se u članku 77. zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju navodi da sva visoka učilišta moraju osigurati upis "na način koji jamči ravnopravnost svih pristupnika bez obzira na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovinu, rođenje, društveni položaj, invalidnost, seksualnu orijentaciju i dob."

U trenutku kada su političke elite jedne demokratske države spremne direktno kršiti ili zanemarivati temeljna prava zajamčena njezinim ustavom, one iznevjeravaju svoj mandat javnih službenika i izdaju javni interes. U takvom trenutku je od presudne važnosti vršiti direktni demokratski pritisak odozdo i podsjetiti ih čije interese su po zakonu dužni zastupati. Političari su mandatari javne volje. Gdje to prestaju biti, prestaje i demokracija.

Od 1991. do 2004. se u Hrvatskoj broj studenata povećao za 82%, dok se broj studenata koji plaćaju svoj studij povećao za 814%. Broj studenata koji plaćaju za studij svake se godine sve više povećava – trenutno svoj studij plaća oko 57% hrvatskih studenata, a svjedoci smo i toga da se svake godine uvodi sve više sve skupljih školarina.
50-ak je godina visoko školstvo bilo besplatno za sve. A onda nas je odjednom država počela uvjeravati da novaca za besplatno visoko školstvo za sve više nema, a fakultetima odjednom više država tobože ne može osigurati ni novce za osnove potreba poput WC-papira. Uvode se školarine. „To je neizbježno“. Javljaju se savjeti da se trebaju tražiti izvori financiranja iz privatnoga sektora, studiji trebaju postati profitabilni i uključiti se u tržište. Pritom je jasno da se odustaje od neovisnosti fakulteta (tko daje pare traži i da se predaje kako on hoće), dok nije jasno kako se misli da će studiji poput povijesti postati profitabilni i kako se sve uopće može svesti na profitabilnost i tržište. Naravno, za besplatne studije odjednom više nema novaca, ali zato za ratove po Afganistanima ima...
Međutim, teško je odjednom studentima koji besplatno studiraju uvest plaćanje. U toj bi se situaciji svaki student pobunio. Pa se to radi lukavo, po načelu „zavadi pa vladaj“. Shema ide ovako. Recimo da neki studij ima 80 studenata koji svi besplatno studiraju (nakon što prođu razredbeni ispit). Onda se uvodi princip da oni koji se nisu mogli upisati na studij, odnosno proći prijemni ispit, ipak mogu studirati „za svoje potrebe“, tj. o svom trošku. Pa recimo bude dodatnih desetak studenata koji plaćaju za svoje studiranje. No onda se dogodine smanji ipak taj broj od 90 studenata na 80 studenata od kojih 10 njih plaća. Pa ih dogodine plaća 15. Pa ih na kraju za 10-ak godina plaća polovica. Profesori se i odsjeci na faksu ne bune jer pola novaca od školarina dobiva njihov odsjek (a pola fakultet). Država se ne buni jer fakultetima mora slati manje novaca. Jedino su na minusu studenti i njihovi roditelji koji, iako im već izdvajaju od plaće porez za visoko obrazovanje, ipak fakultet moraju plaćati. I tako dolazimo do situacije da pola ili više studenata koji plaćaju faks. Pa onda donose odluku da nove bolonjske, dvogodišnje, diplomske studije plaćaju svi. Kako će se studenti buniti kad je za polovicu njih to uvođenje plaćanja, ali za polovicu je to smanjenje školarine jer su dosad npr. plaćali 5000 kn po semestru, a sad će svi plaćati po 2500 kn. I to je onda još tobože i pravedno jer neće više njih 40 plaćati po 5000 kn nego će svih 80 plaćati po 2500 kn. Nitko se ne buni i uvodi se opće plaćanje za diplomske studije. (Tu smo sad otprilike u današnjoj situaciji, osim što nisu svi studenti ipak ludi i bune se.) Nakon par godina se zatim uvodi plaćanje i na dodiplomskom, trogodišnjem, studiju jer „nema smisla da se samo dio studija plaća“, a to je „i trend u svijetu“, a nakon toga se školarine i povećavaju, pa s 2500 kn dolazi na 5000 kn pa na 8000 pa na 10 000 kn. Dakako, državnih stipendija ima 2000 i iznose 500 kn. Jasna je posljedica ovoga da samo imućni mogu studirati ili oni koji će dići studentski kredit u američkom stilu (koji su se već počeli obilato reklamirati). No kvaliteta se studija neće dići s cijenama pa će ti imućniji koji studiraju na „državnim“ fakultetima koji se plaćaju postati nezadovoljni – lako je istrpjeti loš studij besplatno, ali za 10 000 kn po semestru ili više? Dakako, takva je situacija kao stvorena za otvaranje novog unosnog biznisa – privatnih fakulteta, što je i bio krajnji cilj toga svega. Toliko o Bolonji i „društvu znanja“...


5. 11. - prosvjed za besplatno fakultetsko obrazovanje u Hrvatskoj. Prosvjedujemo na isti dan kao i drugi studenti širom svijeta - u Francuskoj, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Španjolskoj, Liberiji, SAD-u, Argentini, Kolumbiji, Bangladešu i drugim zemljama.

Od 1991. do 2004. se u Hrvatskoj broj studenata povećao za  82%, dok se broj studenata koji plaćaju svoj studij povećao za 814%. Broj studenata koji plaćaju za studij svake se godine sve više povećava – trenutno svoj studij plaća oko 57% hrvatskih studenata, a svjedoci smo i toga da se svake godine uvodi sve više sve skupljih školarina.

Vlast nas uvjerava da za besplatno fakultetsko obrazovanje više nema novca. Zanimljivo, u zadnjih je 50-ak godina novaca za besplatno visoko školstvo bilo, a sad ih je odjednom nestalo. Nakon svibanjskih studentskih prosvjeda, Vlada je na jedvite jade pristala financirati prvu godinu diplomskog studija (iako su studenti tražili besplatan diplomski studij za sve) i pritom je istaknuto da će se za to morati izdvojiti u proračunu „golemih“ 78 milijuna kuna. Izgleda puno? E pa usporedite to onda primjerice s 55 milijuna kuna godišnje za saborske mirovine ili s 250 milijuna kuna godišnje za sudjelovanje HV-a u okupaciji Afganistana (što će rasti za koju godinu do gotovo 600 milijuna kuna godišnje).
Hrvatska vlast kontinuirano, bez obzira na to tko je na vlasti, pod pritiskom EU, SAD-a, MMF-a, Svjetske banke, WTO-a itd. provodi neoliberalnu politiku u okviru koje se sve što je nekoć bilo naše rasprodajemo u bescjenje strancima (banke, HT, Pliva, INA, brodogradilišta, uskoro nekretnine i HEP, a možda i zdravstvo itd.), dok u Hrvatskoj uzak sloj najbogatijih postaje sve bogatiji, srednji sloj nestaje, a siromašni sve više siromaše, kao što su i opća tendencija u gotovo cijelom svijetu. Radnicima se na svaki način, uz blagoslov i na poticaj EU, pokušavaju ukinuti i ona prava koja su još dosad uspjeli zadržati. Dok elitni menadžeri imaju mjesečne plaće od po 150 000 kn, a političari kupuju stanove od 300 000 € i ljetuju na jahtama, ljudi na ulicama masovno kopaju po kontejnerima ili ih se uvlači u isprazan potrošački način života na dug. Novaca za radničke plaće, mirovine, socijalno i zdravstveno osiguranje, obrazovanje itd. nikad nema, ali za saborske plaće, mirovine i povlastice, za financiranje ratova na kraju svijeta za američke interese i za plaćanje promašaja vladajuće politike uvijek ima. Hrvatska nezaustavljivo srlja u propast – uvozimo umjesto da izvozimo hranu, proizvodnja je još uvijek ispod razine one prije rata, čitava nam se gospodarska „strategija“ zasniva na čekanju mitskih greenfield investicija koje nikada neće doći, uvozimo 50% energije, slovenski Kopar je postao tri puta jača luka od naše Rijeke, gospodarski je rast imaginaran i zasniva se isključivo na potrošnji itd. Ulaskom u „obećanu zemlju“ EU samo će uslijediti daljnje cijeđenje Hrvatske i uništavanje njezina gospodarstva zahvaljujući „blagodatima“ slobodnog tržišta, kao što će nestati i bilo kakva politička neovisnost u demokratski deficitarnoj Uniji, gdje vlast sve više preuzimaju EU-tehnokrati koji nikomu ne odgovaraju i nitko ih ne bira, a odluke se, kojima se narod protivi, donose prijetvornim parlamentskim ratifikacijama bez referendumâ. Postat ćemo, ako to već nismo, roblje, a Hrvatsku ćemo „imati“ samo imenom, ne i u stvarnosti.

Protivimo se takvoj izdajničkoj politici koja izravno djeluje protiv interesa Republike Hrvatske i hrvatskog naroda, koja izravno radi protiv interesa hrvatskih radnika, umirovljenika i studenata. Stoga zahtijevamo, i pozivamo pritom hrvatske radnike i umirovljenike da nas podupru, potpuno besplatno visoko školstvo, oslobođeno uplitanja „tržišne logike“ i dostupno svima. Žestoko se protivimo privatizaciji fakultetskoga obrazovanja koja je konačni cilj nametanja neoliberalnih modusa razmišljanja sveučilištima, a koje se prikriva nazivima bolonjski proces i stremljenjima k društvu znanja. Znanje nije i ne smije biti roba i mora biti dostupno svima, a ne samo bogatima. Hrvatska s ovako malim brojem visokoobrazovanih građana ne može naprijed, a još teže s ovakvom politikom. Stoga dignimo svoj glas i

5. 11. će se održati prosvjed za besplatno fakultetsko obrazovanje u Hrvatskoj. Prosvjedujemo na isti dan kao i drugi studenti širom svijeta - u Francuskoj, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Španjolskoj, Liberiji, SAD-u, Argentini, Kolumbiji, Bangladešu i drugim zemljama.

''MEĐUNARODNI DAN DJELOVANJA PROTIV KOMERCIJALIZACIJE ŠKOLSTVA''

Fakultetsko je obrazovanje nekoć u Hrvatskoj bilo besplatno. Danas gotovo 60% studenata plaća svoj studij. Na mala vrata se uvode i povećavaju školarine. Banke nude studentske kredite. Polako krećemo prema američkom sustavu u kojem se za fakultet štedi od djetetova rođenja i gdje studenti nakon završena školovanja još godinama otplaćuju svoje dugove. Od 1991. do 2006. se ukupan broj studenata povećao za 82%, dok se broj studenata koji sami (su)financiraju svoj studij povećao za 814%! I to sve u zemlji sa samo 7% fakultetski obrazovanih. Je li uvođenje i stalno povećavanje školarina način da se poveća broj fakultetski obrazovanih? Ili je to put u novo „društvo znanja“ u kojem će pristup fakultetskom obrazovanju imati samo bogati i oni koji su se spremni baciti u dužničko ropstvo studija radi?

U zadnje dvije godine Hrvatsko visoko školstvo se suočava s trendom drastična poskupljenja školarina koje ne prati standard življenja hrvatskih građana. Kako je Hrvatsko društvo već značajno podijeljeno na siromašne i bogate, te kako je razlika između tih slojeva sve izraženija, ovaj trend samo dodatno doprinosi pojačavanju te razlike.

No još bitnije, s ovim cijenama školarina, obrazovanje u Hrvatskoj više nije dostupno svima prema njihovim sposobnostima, iz jednostavna razloga što sve više roditelja ne može svom djetetu plaćati studij. Dok, suprotno realnu stanju stvari, Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju upravo kaže kako "sveučilište, veleučilište ili visoka škola utvrđuju postupak odabira pristupnika za upis na način koji jamči ravnopravnost svih pristupnika bez obzira na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovinu, rođenje, društveni položaj, invalidnost, seksualnu ori­jentaciju i dob" (Čl. 77, stavak (2)).

U svibnju ove godine studenti su se zajedničkim naporima izborili za besplatne diplomske studije, ukazavši na navedeni problem, te je Vlada iz proračuna izdvojila potrebnu količinu novaca kojima je Ministarstvo subvencioniralo diplomske studije za generaciju koja ih je upisala ove akademske godine (2008/2009). Za to je izdvojeno (Vladinim riječima) "golemih" 78 milijuna kuna, dok se za saborske mirovine izdvaja 55 milijuna kuna godišnje, a za sudjelovanje HV-a u "misiji" u Afganistanu 250 milijuna kuna godišnje.

No polarizacija društva nije jedini razlog zbog kojega se visoko školstvo u Hrvatskoj ne bi trebalo plaćati. Hrvatska država koja stremi “društvu znanja” (tako često upotrebljavanoj sintagmi) ne radi ni približno dovoljno kako bismo se toj apstraktnoj sintagmi zaista i približili. Europske države koje takav cilj shvaćaju ozbiljno imaju besplatno visoko školstvo za sve (poput Švedske, Irske, Estonije itd.), ulažu puno više novca iz državnog proračuna (poput Irske, koja je u prošlom desetljeću, nakon informatizacije, najviše ulagala u obrazovanje), a rezultati takva ulaganja u obrazovanje su uvijek plodonosni (Estonija ima jednu od najbrže rastućih ekonomija u svijetu, Irska je 7. država u svijetu po BDP-u po stanovniku).

Zbog svega navedenoga 5. 11. ćemo izaći na ulice kako bismo iskazali svoje nezadovoljstvo astronomskim školarinama visokog školstva u Hrvatskoj i naročito stavom kojim se naša Vlada odnosi prema obrazovanju uopće te zahtijevati:
1)da se zakonom odredi da je visoko školstvo u Hrvatskoj u potpunosti besplatno za sve, tj. da Vlada subvencionira troškove studiranja za sve preddiplomce i diplomce
2)da Vlada ulaže više novca iz državnog proračuna u obrazovanje, budući je Hrvatska u tome daleko ispod europskog prosjeka (pritom ne oduzimajući ništa radnicima i umirovljenicima)
Ovaj prosvjed je ujedno i dio prosvjedâ koje će studenti održati diljem svijeta na isti dan, 5.11., kojim će iskazati svoje nezadovoljstvo komercijalizacijom visokog školstva na svojim sveučilištima i u svojim zemljama. Prvi put nakon dugo vremena će studenti iz cijeloga svijeta biti ujedinjeni te će i prosvjed hrvatskih studenata biti u svrhu postizanja tog nedvosmisleno jasnog cilja: studiranje mora biti besplatno za sve!

Pozivamo sve studente, profesore, udruge i sindikate, radnike, umirovljenike, te građane da nam se pridruže! Borba za besplatno visoko školstvo u Hrvatskoj nije samo borba za trenutne i buduće studente i njihove roditelje, nego i za dobrobit i razvoj Republike Hrvatske i hrvatskog društva. Besplatno školstvo je u interesu svih nas, ne samo radi smanjenja vrlo izražene socioekonomske podijeljenosti, već i radi približavanja tome idealu "društva znanja" od kojeg smo još uvijek vrlo udaljeni. Dajmo do znanja Vladi Republike Hrvatske da je obrazovanje ključ razvoja i da je to nešto čega bi Vlada trebala biti svjesna!

Pridružite nam se 5.11.2008. u prosvjedu za besplatno visoko školstvo!